Vrste zračenja Nejonizujuće zračenje
Neki primjeri nejonizujućeg zračenja su vidljiva svjetlost, radio valovi i mikrovalovi (Infografija: Adriana Vargas/IAEA)
Nejonizujuće zračenje je zračenje niže energije koje nije dovoljno energično da odvoji elektrone od atoma ili molekula, bilo u materiji ili živim organizmima.Međutim, njegova energija može natjerati te molekule da vibriraju i tako proizvode toplinu.Ovako, na primjer, rade mikrovalne pećnice.
Za većinu ljudi nejonizujuće zračenje ne predstavlja opasnost po zdravlje.Međutim, radnicima koji su u redovnom kontaktu s nekim izvorima nejonizujućeg zračenja mogu biti potrebne posebne mjere da se zaštite od, na primjer, proizvedene topline.
Neki drugi primjeri nejonizujućeg zračenja uključuju radio valove i vidljivu svjetlost.Vidljivo svjetlo je vrsta nejonizujućeg zračenja koje ljudsko oko može opaziti.A radio talasi su vrsta nejonizujućeg zračenja koje je nevidljivo našim očima i drugim čulima, ali koje se može dekodirati tradicionalnim radijima.
Jonizujuće zračenje
Neki primjeri jonizujućeg zračenja uključuju neke vrste liječenja raka pomoću gama zraka, rendgenskih zraka i zračenja koje emituju radioaktivni materijali koji se koriste u nuklearnim elektranama (Infografija: Adriana Vargas/IAEA)
Jonizujuće zračenje je vrsta zračenja takve energije da može odvojiti elektrone od atoma ili molekula, što uzrokuje promjene na atomskom nivou u interakciji sa materijom uključujući žive organizme.Takve promjene obično uključuju proizvodnju jona (električno nabijenih atoma ili molekula) – otuda i naziv „jonizujuće“ zračenje.
U visokim dozama, jonizujuće zračenje može oštetiti stanice ili organe u našem tijelu ili čak uzrokovati smrt.U pravilnoj upotrebi i dozama i uz potrebne mjere zaštite, ova vrsta zračenja ima mnoge korisne primjene, kao što je proizvodnja energije, u industriji, u istraživanju i medicinskoj dijagnostici i liječenju raznih bolesti, poput raka.Dok su regulacija korištenja izvora zračenja i zaštita od zračenja nacionalna odgovornost, IAEA pruža podršku zakonodavcima i regulatorima kroz sveobuhvatan sistem međunarodnih sigurnosnih standarda s ciljem zaštite radnika i pacijenata, kao i pripadnika javnosti i okoliša od potencijalnih opasnosti. štetni efekti jonizujućeg zračenja.
Nejonizujuće i jonizujuće zračenje imaju različite talasne dužine, koje su direktno povezane sa njegovom energijom.(Infografija: Adriana Vargas/IAEA).
Nauka iza radioaktivnog raspada i rezultirajućeg zračenja
Proces kojim radioaktivni atom postaje stabilniji oslobađanjem čestica i energije naziva se "radioaktivni raspad".(Infografija: Adriana Vargas/IAEA)
Jonizujuće zračenje može poticati iz npr.nestabilni (radioaktivni) atomijer prelaze u stabilnije stanje dok oslobađaju energiju.
Većina atoma na Zemlji je stabilna, uglavnom zahvaljujući uravnoteženom i stabilnom sastavu čestica (neutrona i protona) u njihovom centru (ili jezgri).Međutim, kod nekih vrsta nestabilnih atoma, sastav broja protona i neutrona u njihovom jezgru ne dozvoljava im da te čestice drže zajedno.Takvi nestabilni atomi se nazivaju "radioaktivni atomi".Kada se radioaktivni atomi raspadnu, oni oslobađaju energiju u obliku jonizujućeg zračenja (na primjer alfa čestice, beta čestice, gama zrake ili neutroni), koje, kada se bezbedno iskoriste i koriste, mogu proizvesti različite koristi.
Vrijeme objave: 11.11.2022