Vrste zračenja Nejonizujuće zračenje
Neki primjeri neionizirajućeg zračenja su vidljiva svjetlost, radio valovi i mikrovalovi (Infografika: Adriana Vargas/IAEA)
Neionizirajuće zračenje je zračenje niže energije koje nije dovoljno energetsko da odvoji elektrone od atoma ili molekula, bilo u materiji ili živim organizmima. Međutim, njegova energija može uzrokovati vibraciju tih molekula i tako proizvesti toplinu. Na primjer, tako rade mikrovalne pećnice.
Za većinu ljudi, nejonizirajuće zračenje ne predstavlja rizik po zdravlje. Međutim, radnicima koji su u redovnom kontaktu s nekim izvorima nejonizirajućeg zračenja mogu biti potrebne posebne mjere zaštite od, na primjer, proizvedene toplote.
Neki drugi primjeri nejonizirajućeg zračenja uključuju radio valove i vidljivu svjetlost. Vidljiva svjetlost je vrsta nejonizirajućeg zračenja koju ljudsko oko može percipirati. A radio valovi su vrsta nejonizirajućeg zračenja koje je nevidljivo našim očima i drugim čulima, ali koje se može dekodirati tradicionalnim radio prijemnicima.
Ionizirajuće zračenje
Neki primjeri ionizirajućeg zračenja uključuju neke vrste liječenja raka pomoću gama zraka, rendgenskih zraka i zračenja koje emitiraju radioaktivni materijali koji se koriste u nuklearnim elektranama (Infografika: Adriana Vargas/IAEA)
Jonizujuće zračenje je vrsta zračenja takve energije da može odvojiti elektrone od atoma ili molekula, što uzrokuje promjene na atomskom nivou pri interakciji s materijom, uključujući žive organizme. Takve promjene obično uključuju proizvodnju iona (električno nabijenih atoma ili molekula) – otuda i termin "jonizujuće" zračenje.
U visokim dozama, jonizujuće zračenje može oštetiti ćelije ili organe u našem tijelu ili čak uzrokovati smrt. U pravilnoj upotrebi i dozama te uz potrebne zaštitne mjere, ova vrsta zračenja ima mnogo korisnih primjena, kao što je proizvodnja energije, industrija, istraživanje i medicinska dijagnostika i liječenje različitih bolesti, poput raka. Dok su regulacija korištenja izvora zračenja i zaštita od zračenja nacionalna odgovornost, IAEA pruža podršku zakonodavcima i regulatorima putem sveobuhvatnog sistema međunarodnih sigurnosnih standarda s ciljem zaštite radnika i pacijenata, kao i javnosti i okoliša od potencijalnih štetnih učinaka jonizujućeg zračenja.
Nejonizujuće i jonizujuće zračenje imaju različite talasne dužine, što je direktno povezano sa njihovom energijom. (Infografika: Adriana Vargas/IAEA).
Nauka koja stoji iza radioaktivnog raspada i rezultirajućeg zračenja
Proces kojim radioaktivni atom postaje stabilniji oslobađanjem čestica i energije naziva se "radioaktivni raspad". (Infografika: Adriana Vargas/IAEA)
Jonizujuće zračenje može nastati, na primjer, iznestabilni (radioaktivni) atomijer prelaze u stabilnije stanje dok istovremeno oslobađaju energiju.
Većina atoma na Zemlji je stabilna, uglavnom zahvaljujući uravnoteženom i stabilnom sastavu čestica (neutrona i protona) u njihovom centru (ili jezgru). Međutim, kod nekih vrsta nestabilnih atoma, sastav broja protona i neutrona u njihovom jezgru ne dozvoljava im da drže te čestice zajedno. Takvi nestabilni atomi se nazivaju "radioaktivni atomi". Kada se radioaktivni atomi raspadaju, oni oslobađaju energiju u obliku jonizujućeg zračenja (na primjer alfa čestice, beta čestice, gama zraci ili neutroni), koja, kada se sigurno iskoriste i koriste, mogu proizvesti različite koristi.
Vrijeme objave: 11. novembar 2022.